Nekih se događaja malo češće sjetimo, neki nam izmame suzu, neki osmijeh ili uzdah.
Nekih ne želimo ni da se sjećamo, ali u trenucima samoće pamet ne pita, oni sami dođu i pokucaju na vrata naših srca.
Ali trodnevne ekskurzije na kraju IX razreda svi se sjećaju, od prvog do zadnjeg momenta. Svaki trenutak je uklesan u kamenu našeg teenagerskog doba. To se ne želi i ne može zaboraviti.
Čekanje na taj 13. maj 2018. činilo se kao beskrajno. A onda je školska godina proletjela kao dlanom o dlan i nedjelja, 13.maj, bila je tu.
Sastali smo se u 6:30h na mjestu uobičajenom za školske izlete. Tog jutra ništa nije bilo uobičajeno. Naša lica i očekivanja su bila drugačija. Svi smo htjeli nešto više, bolje i originalnije. Pa, cijelu školsku godinu smo se spremali za to! Kao da je prethodnih 9 zajedničkih godina bilo samo priprema za ovaj dan.
Roditelji su stajali pored naših torbi i kofera, a mi smo se došaptavali i smijali. Poneka majka bi i zaplakala, a nama bi baš to zasmetalo. Požurimo dok nam mame nisu pokvarile raspoloženjeJ
Put do prvog odredišta, Splita, prošao je brzo i lagano. Muzika po našem izboru, šofer Amer kojem ne smeta naša dreka, vodič Sanel koji ispuni svaki dogovor i prigovor te tri nastavnika Ermina Kevelj, EmirOmerčaušević, Nedžad Bešo koji su podizali atmosferu. Oni su se u potpunosti uklopili u nase dobro raspoloženje i pratili naš ritam.
Dolazak i obilazak grada Splita bio je jedinstven događaj. Veliki grad, poznata luka, mnogobrojni narodi na istom mjestu, mješavina stranih jezika oko nas. Lokalni vodič se potrudio da nam dočara historiju grada, pokaže sve što bi jedan turista trebao vidjeti (Prirodoslovni muzej, Dioklecijanovu palaču, Rivu…)
Da budemo iskreni, jedva smo čekali da nastavimo obilazak ali ovaj put tržnog centra. Tu se ipak nalaze prodavnice koje ne postoje u Mostaru. Trka i potpuno luuudilo!
Putovanje prema Neumu smo nastavili u 15h. Vozili smo se Jadranskom magistralom i usput gledali predivne plaže u mjestima na koja ne idemo prečesto ( Podtrsna, Dugi Rat, Omiš, Nemira, Makarska…).
Oko 18:30h stigli smo u Neum i smjestili se u hotelu „Zenit“. Smještaj i hrana su bili na zadovoljavajućem nivou. A nas je samo držalo uzbuđenje oko prve večeri u disku pa smo se spremali sve do 21h .
Haljinice, košulje, pantalone, cipele, sve je to kupljeno specijalno za tu veče i svi smo morali izgledati veličanstveo. I jesmo!
Noć je bila zabavna i puna smijeha. Ples do ponoći. Niko nije sjedio, stajao, niti se umorio. Nakon ponoći zabava se nastavila još kratko u sobama uz nadzor naših nastavnika, naravno.
Drugi dan je bio dan za slobodne aktivnosti pa smo ga tako i proveli. Kupanje u moru u maju je baš cool, kao i vožnja u pedalini. Odbojka na pijesku i u vodi, sunčanje i druženje. Za one koji vole takmičenje održali smo i mali plivački maraton u hotelskom bazenu.
Zatim smo imali par slobodnih sati predviđenih za spremanje za disko veče i malu maturu.
Koliko truda i nervoze oko stylinga i frizura!! Na kraju smo svi izgledali kao likovi iz filmskih priča. Nasmiješeni, dotjerani, moderih frizura, najnovija moda. Sve ono za što ranije nismo imali priliku ili hrabrosti, sve je palo u zaborav prošlosti. Ovo smo bili neki novi mi, nas 52.
Dostojanstveno smo iznijeli ‘teret’ te večeri. Izabrali Mistera i Miss večeri, najmuško odijelo, najljepšu haljinu, najšarmantije plesače. Glasalo se demokratski i bez privilegija, a sve su nadzirali i glasove izbrojali naši nastavnici. Pobjednici su dobili simbolične nagrade, a mi smo dobili veče za pamćenje.
Treći dan je bio predviđen za putovanje na Korčulu. Spremili smo se i napustili hotel. Već tad je nešto mirisalo na rastanak, ali nismo se dali tužnim osjećanjima.
Vožnja autobusom do Orebića i ukrcavaje na trajekt. Vožnja trajektom imala je posebnu čar i davala nam osjećaj važnosti. Sunce nas je pratilo a more je imalo posebnu boju taj dan. Prekrasan prizor za fotografisanje pa smo napravili bar 1000 fotki.
Na Korčuli nas je takođe dočekao lokalni vodič koji nam je pokazao palaču, Gradski muzej, Gradsku vjećnicu, Kopnena vrata, Tvrđavu Sv.Vlahe, park.
Nakon turističkog obilaska imali smo slobodno poslijepodne. Neki su ga proveli u restoranu, neki u moru, neki u šetnji ali svi su se družili. Osjećali smo se baš veliki i važni.
Povratak je bio planiran za 17:30h. Našli smo se, ušli u autobus a isti se ukrcao na trajekt. U trenutku kad smo napuštali Korčulu počela je padati kiša. Tada, zašto baš u tom trenutku?
Kao da je i nebo znalo da počinje odbrojavanje naših zadnjih zajedničkih sati na ovom putovanju. Nebo je plakalo kako bi i mi mogli plakati i sakriti suze zbog skorog rastanka. Nebo je bilo na našoj strani…
Sve naše zajedničke uspomene, osmijesi i strahovi, sve se stopilo u tu jednu kap što se lagano kotrljala na našim licima.
Dolazak u Mostar 15.maja 2018. u noćnim satima vratio nas je u realnost. Trebali smo odmoriti jedan dan pa nastaviti sa školskim obavezama.
Nakon ovog putovanja sve je bilo nekako drugačije. Upoznali smo drugu stranu lica drugova koje smo možda manje poznavali ili im nismo dali dovoljno prilike za to.
Putovanja ti obogate duh i upoznaju te sa samim sobom još bolje. A školske ekskurzije te obogate za duplo više poznanstava i daju ti nezaboravna iskustva, nezaboravna sjećanja.
